Nijemci za razne police osiguranja izdvajaju sve više: za domaćinstvo, životno osiguranje, za auto… Ukupno uzevši, čak i ne računajući penziono i osiguranje u slučaju radne nesposobnosti, je 2019. svako njemačko domaćinstvo uplatilo oko 1500 eura za razna vrsta osiguranja, 2009. je to bilo tek nešto 1000 eura godišnje.
To povećanje je i želja Nijemaca za što boljom zaštitom, ali i više cijene polica jer je procjena osiguravajućih društava da bi i udesa moglo biti više i da je vrijednost osigurane imovine sve veća. No, poplave ovih razmjera su i po procjeni osiguravatelja, najveća prirodna katastrofa koja je Njemačku pogodila u ovom stoljeću, piše Deutsche Welle.
No šteta se još sagledava. Mada se još ne pominju iznosi, potpuno je jasno kako je ova šteta daleko veća od snažnih kiša i tuče koja je Njemačku pogodila ovog juna. A već onda je prijavljena šteta od 1,7 milijardi eura.
Kolika je ukupna šteta ove katastrofe, to će se sigurno mjeriti barem u desecima milijardi eura, ali na ‘sreću’ osiguravatelja, tek oko 45% zgrada u ovoj zemlji je vlasnik osigurao protiv poplave i snažnih kiša. To nije promijenila ni katastrofa na istoku Njemačke prije osam godina, što su osiguravatelji morali pokriti sa 9,3 milijarde eura. Kiše i poplave na jugu zemlje 2017. je osiguravatelje, prema informacijama Udruge, koštalo oko tri milijarde.
Privatni osiguravajući koncerni poput Allianza ili reosiguravatelja Münchener Rück nerado uopće govore o iznosu štete koju će morati platiti jer se kao dioničarska društva boje uplašiti svoje dioničare. No naravno da ni takva prirodna nedaća ne može ugroziti giganta kao što je Allianz (promet 2020: 140 milijardi eura), a slično kao i nakon nedavnog potresa u Zagrebu su i Nijemci u ovim danima nakon katastrofe požurili sklopiti osiguranje.
Kod vodenih stihija je, obzirom na promjenu klime, zapravo vjerojatnost sve veća – i to se odražava i u cijeni polica koje se sad nude. No i stručnjaci upozoravaju: treba paziti protiv kojeg slučaja se sklapa osiguranje: ‘poplava’ je i kad pukne cijev u podrumu, ali to mora biti jasno naznačeno.
Ovo je nedvosmisleno bio slučaj ‘prirodne katastrofe’ kakva jasno treba biti i predviđena u polici osiguranja, a i tu postoje nedoumice. Jer je li voda došla s ulice – ili je porastao vodostaj podzemnih voda? U ovom drugom slučaju u pravilu osiguranje neće morati ništa platiti.
Povrh toga, stručnjaci osiguravatelja mogli bi osporavati barem dio iznosa ako bi se mogla utvrditi i određena krivica vlasnika – pregradnja kuće ili nemar. No malo je osiguranja koja će pokriti punu vrijednost uništenih stvari, a kod automobila to ‘pokriva’ u pravilu samo kasko – što je kod starijih vozila izuzetna rijetkost. Utoliko je za osiguravatelje ova poplava nedaća koja će ih koštati lijepu svotu, ali prava katastrofa je uvijek samo za pogođene građane.
