Novo istraživanje vodećih stručnjaka s Instituta za inženjerstvo i tehnologiju (IET) predviđa da će sljedeća generacija djece provesti otprilike deset godina života u virtualnoj stvarnosti, odnosno oko 2 sata i 45 minuta dnevno.
Ova brojka provlači se kroz revolucionarni izvještaj IET-a ‘Safeguarding the Metaverse‘, koji istražuje potencijalne štete novog digitalnog svijeta i poklapa se s raspravom o internetskoj sigurnosti u britanskom parlamentu.
Istraživanje IET-a otkriva da gotovo dvije trećine (62 posto) roditelja djece u dobi od pet do 10 godina trenutno ne razumije metaverzum. Unatoč nedostatku razumijevanja, ali i propisa, Britanci već uveliko istražuju ovaj novi online svijet.
Prema istraživanju konsultantske firme za VR Limina Immersive, prošle godine postotak odraslih osoba u Ujedinjenom Kraljevstvu koji su iskusili VR više se nego udvostručio, s 10% u januaru na 22% u decembru 2021.
Studija također otkriva da više od petine djece u dobi od pet do 10 godina već posjeduje vlastite VR slušalice. Nadalje, zabilježeno je da je 15% njih izjavilo da je već isprobalo VR, dok je njih 6% reklo da ga redovno koristi.
Tek svaki deseti roditelj osjeća se ugodno dopuštajući svom djetetu da istražuje metaverzum kroz VR bez nadzora. Od roditelja čija djeca već imaju interakciju s VR-om, svaki četvrti priznaje da ne zna čemu to zapravo njihovo dijete pristupa u ovom novom virtualnom svijetu.
Izvještaj IET-a sugerira da strahovi roditelja nisu bez temelja. I postojeći korisnici VR-a kažu da se u virtualnom svijetu osjećaju nesigurno.
“Procjenjujemo da će sljedeća generacija provesti oko deset godina svog života u VR. Sama ova brojka ilustrira utjecaj koji će ova tehnologija imati na živote današnje djece”, komentira nalaze istraživanja Catherine Allen, članica IET-ovog panela za digitalnu politiku i izvršna direktorica Limina Immersive.
IET-ov izvještaj stoga nudi i tri preporuke kojih bi se vlade trebale pridržavati kako bi oblikovale budućnost metaverzuma, prenosi Bug.hr.
Trenutni zakoni usmjereni su na sadržaj koji se objavljuje, a ne na aktivnost koja se događa. U metaverzumu, aktivnost se događa u stvarnom vremenu. Zakoni se stoga moraju prilagoditi kako bi funkcionirali u ovim živim, aktivnim kontekstima koji su sličniji događajima iz stvarnog života.
Drugo, u slučaju metaverzuma i imerzivnih tehnologija postojeće sigurnosne značajke kojima upravljaju korisnici očito nisu dovoljne. Značajke blokiranja i isključivanja zvuka prvenstveno potiče žrtva. A do trenutka kada žrtva pronađe tipku za blokiranje, isključivanje zvuka i prijavu, psihološka šteta je često već učinjena. Tehnološke kompanije moraju se stoga više pozabaviti pitanjima uznemiravanja i zlostavljanja, umjesto da teret prebacuju na žrtve.
I treće, činjenica je kako se velik broj korisnika VR-a osjeća nesigurno, i to pod hitno treba riješiti. Vlade, političari i zakonodavci moraju biti svjesni ovih imerzivnih tehnologija i aktivnosti koje se odvijaju na tim impresivnim platformama. Bez te svijesti, odluke će se donositi na slijepo ili se uopće neće donositi. Stoga, predlaže IET, i oni koji donose odluke moraju iskusiti VR i provesti neko vrijeme u metaverzumu kako bi bolje znali o čemu pričaju.
