Bosna i Hercegovina zauzima 75. mjesto u svijetu po indeksu digitalne kvalitete života (Digital Quality of Life – DQL) 2021. i u odnosu na prošlu godinu je pala za jedno mjesto na DQL listi. Ipak, indeks pristupačnosti interneta u BiH poboljšao se za 165% i ljudi moraju raditi znatno manje da bi si priuštili internet.
Pokrivajući 90% svjetske populacije, DQL studiju provodi kompanija za kibernetičku sigurnost Surfshark i indeksira 110 zemalja gledajući pet temeljnih stubova digitalnog života: pristupačnost i kvalitet interneta, e-nfrastrukturu, e-sigurnost i e-upravu.
Bosna i Hercegovina pokazuje svoje najbolje rezultate u pogledu pristupačnosti interneta (36.) i e-sigurnosti (54.), ali zaostaje u kvaliteti interneta (91.), e-infrastrukturi (71.), dok je e-uprava oko 30% lošija od svjetskog prosjeka i nalazi se na 89. mjestu.

Sve u svemu, Bosna i Hercegovina u gotovo svim stubovima DQL-a zaostaje za zemljama iz okruženja: Slovenija je 36., Hrvatska 37., Srbija 46., Sjeverna Makedonija je 60., Albanija je 64., dok je u odnosu na BiH (75.) jedino slabije pozicionirana Crna Gora koja je na 78. mjestu.
Ipak, u DQL izvještaju se navodi da BiH ulaže velike napore u nekim oblastima. Na primjer, pristupačnost interneta u BiH poboljšala se za 165%, a zemlja je na 36. mjestu u svijetu po ovom osnovu.
Ljudi u BiH moraju raditi 1 sat i 54 minute kako bi sebi priuštili najjeftiniji paket širokopojasnog interneta, što je 1 sat i 13 minuta manje nego 2020. Međutim, mobilni internet u BiH nalazi se na donjem kraju indeksa pristupačnosti interneta i pozicioniran je na 80. mjestu. BH. građani moraju raditi više od 10 minuta kako bi sebi priuštili najjeftinijih 1 GB mobilnog interneta, što je nešto više od svjetskog prosjeka.
E-sigurnost u BiH je takođe nešto bolja od globalnog prosjeka i nalazi se na 54. mjestu u svijetu. Unatoč poboljšanjima u nekim područjima, kvalitet interneta u BiH pao je za 36% i sada je na 91. mjestu u svijetu. BiH u ovom stubu nadmašuje čak i Mali. Također, rast brzine mobilne telefonije BiH nije u TOP 100.
Istraživanje je pokazalo da se 6 od 10 zemalja sa najboljim rezultatima nalazi u Evropi, slijedeći prošlogodišnji trend. Danska je drugu godinu zaredom na prvom mjestu DQL-a, a iza nje je Južna Koreja. Finska je treća, a Izrael i SAD su među prvih pet od 110 zemalja koje su ocijenjene.
Pet najniže plasiranih zemalja su Etiopija, Kambodža, Kamerun, Gvatemala i Angola.
Regionalno, SAD se ističe kao zemlja s najvišim digitalnim kvalitetom života u Americi, dok Južna Koreja zauzima vodeću poziciju u Aziji.
Među zemljama u Africi, ljudi u Južnoj Africi uživaju najviši kvalitet svog digitalnog života, dok Australija prednjači u Okeaniji, nadmašujući Novi Zeland u različitim digitalnim područjima.
“Digitalne mogućnosti pokazale su se važnijim nego ikad tokom krize Covid-19, naglašavajući važnost svake zemlje da osigura potpuno udaljene operativne kapacitete za svoju ekonomiju. Zato treću godinu zaredom nastavljamo istraživanje o kvaliteti života u digitalnom svijetu, koje pruža snažne globalne izglede o tome kako se zemlje digitalno ističu. Indeks postavlja osnovu za smislene rasprave o tome kako digitalni napredak utječe na prosperitet zemlje i gdje se mogu učiniti poboljšanja”, kaže Vytautas Kaziukonis, izvršni direktor Surfsharka.
U izvještaju se dalje navodi da je širokopojasni pristup globalno ove godine jeftiniji. Upoređujući zemlje uključene u DQL20 i DQL21, navodi se da ljudi moraju raditi 11% više (25 min više) da bi sebi priuštili širokopojasni internet u 2021. Međutim, ljudi moraju raditi 29% manje (28 min manje) da bi si priuštili mobilni internet ove godine.
DQL izvještaj navodi da je najgori internet na svijetu zapravo i najmanje pristupačan. Ljudima u nekim zemljama, poput Nigerije, Obale Bjelokosti i Malija, potrebno je otprilike sedmicu rada da bi si priuštili internet.
Zaključak je da ulaganje u elektroničku infrastrukturu i elektronsku upravu najviše doprinosi digitalnoj dobrobiti ljudi.
__________
*DQL istraživanje za 2021. ispitalo je ukupnu populaciju više od 6,9 milijardi ljudi u smislu pet osnovnih stubova i 14 pratećih pokazatelja koji pružaju sveobuhvatnu mjeru. Studija se temelji na informacijama otvorenog koda koje su dostavile Ujedinjene Nacije, Svjetska banka, Freedom House, Međunarodna unija za komunikacije i drugi izvori.