Generalni direktor Organizacije za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih naroda (FAO) Qu Dongyu iznio je novi scenariji o globalnoj sigurnosti hrane zasnovani na sukobu Rusije i Ukrajine.
Dongyu navodi da je tokom protekle dvije godine Covid-19 predstavljao mnoge izazove globalnoj sigurnosti hrane, a ono što se sada dešava u Rusiji i Ukrajini je dodatni izazov jer obje te zemlje imaju značajnu ulogu u globalnoj proizvodnji i opskrbi hranom.
Rusija je najveći svjetski izvoznik pšenice, a Ukrajina je peta po veličini. Zajedno pružaju 19% svjetske ponude ječma, 14% pšenice i 4% kukuruza, čineći više od jedne trećine svjetskog izvoza žitarica. Oni su također vodeći dobavljači uljane repice i čine 52% svjetskog izvoznog tržišta suncokretovog ulja. Globalna ponuda đubriva je takođe visoko koncentrisana, sa Rusijom kao vodećim proizvođačem.
“Lanac snabdijevanja i logistički poremećaji u ukrajinskoj i ruskoj proizvodnji žitarica i uljarica i ograničenja na ruski izvoz imat će značajne posljedice za sigurnost hrane. Ovo posebno važi za pedesetak zemalja koje zavise od Rusije i Ukrajine za 30% ili više ponude pšenice. Mnoge od njih su najnerazvijenije zemlje ili zemlje s niskim prihodima i deficitom hrane u sjevernoj Africi, Aziji i na Bliskom istoku. Mnoge evropske i centralnoazijske zemlje oslanjaju se na Rusiju za više od 50% svojih zaliha đubriva, a nestašice bi se mogle proširiti na iduću godinu”, navodi Dongyu.
Globalne cijene hrane u porastu
On dalje navodi da su cijene hrane, koje su već u porastu od druge polovine 2020. godine, dostigle rekordni maksimum u februaru 2022. zbog velike potražnje, ulaznih i transportnih troškova, te poremećaja u lukama. Globalne cijene pšenice i ječma, na primjer, porasle su 31% tokom 2021. Cijene uljane repice i suncokretovog ulja porasle su za više od 60%.
Velika potražnja i nestabilne cijene prirodnog plina također su povećale troškove gnojiva. Na primjer, cijena uree, ključnog azotnog đubriva, porasla je više od tri puta u posljednjih 12 mjeseci.
Vjerovatni poremećaji u poljoprivrednim aktivnostima ova dva glavna izvoznika osnovnih proizvoda mogli bi ozbiljno eskalirati nesigurnost hrane na globalnom nivou, kada su međunarodne cijene hrane i inputa već visoke i nestabilne. Sukob bi također mogao ograničiti poljoprivrednu proizvodnju i kupovnu moć u Ukrajini, što bi dovelo do povećane nesigurnosti hrane na lokalnom nivou.
Identifikovani ključni faktori rizika
Žitarice će biti spremne za žetvu u junu. Nejasno je da li će poljoprivrednici u Ukrajini moći da ih uberu i isporuče na tržište. Masovno raseljavanje stanovništva smanjilo je broj poljoprivrednih radnika i radnika. Pristup poljoprivrednim poljima bio bi težak. Uzgoj stoke i peradi i proizvodnja voća i povrća takođe bi bili ograničeni, ističe Dongyu.
Direktor FAO podsjeća da su ukrajinske luke na Crnom moru zatvorene. Čak i ako infrastruktura unutrašnjeg saobraćaja ostane netaknuta, transport žitarica željeznicom bi bio nemoguć zbog nedostatka operativnog željezničkog sistema.
“Plovila još uvijek mogu proći kroz Turski moreuz, kritičnu trgovinsku raskrsnicu kroz koju prolazi velika količina pošiljki pšenice i kukuruza. Rastuće premije osiguranja za crnomorski region bi pogoršale ionako visoke troškove transporta, povećavajući troškove uvoza hrane. Još uvijek nije jasno da li će skladišta i objekti za preradu ostati netaknuti i popunjeni.
Ruske luke na Crnom moru su za sada otvorene i u kratkom roku se ne očekuju veći poremećaji u poljoprivrednoj proizvodnji. Međutim, finansijske sankcije Rusiji izazvale su značajnu depresijaciju koja bi, ako se nastavi, mogla potkopati produktivnost i rast i na kraju dodatno povećati troškove poljoprivredne proizvodnje”, smatra Dongyu.
Skok cijena energije
Dodao je da je Rusija glavni igrač na globalnom energetskom tržištu, sa 18% globalnog izvoza uglja, 11% nafte i 10% gasa. Poljoprivreda zahtijeva energiju kroz korištenje goriva, plina, električne energije, kao i gnojiva, pesticida i maziva. Trenutni sukob je izazvao skok cijena energije, sa negativnim posljedicama na sektor poljoprivrede.
“Pšenica je osnovna hrana za preko 35% svjetske populacije, a trenutni sukob mogao bi rezultirati naglim i naglim smanjenjem izvoza pšenice iz Rusije i Ukrajine. Još uvijek je nejasno da li bi drugi izvoznici uspjeli popuniti ovu prazninu. Zalihe pšenice u Kanadi su već na izmaku, a izvoz iz Sjedinjenih Država, Argentine i drugih zemalja vjerovatno će biti ograničen jer će vlada pokušati osigurati domaću ponudu”, navodi Dongyu.
Zemlje koje se oslanjaju na uvoz pšenice, navodi direktor FAO, vjerovatno će povećati nivoe, dodajući dodatni pritisak na globalne zalihe. Egipat, Turska, Bangladeš i Iran su najveći svjetski uvoznici pšenice, koji kupuju više od 60% pšenice iz Rusije i Ukrajine, a svi imaju izvanredan uvoz. Liban, Tunis, Jemen, Libija i Pakistan se takođe u velikoj meri oslanjaju na ove dve zemlje u snabdevanju pšenicom. Globalna trgovina kukuruzom vjerovatno će se smanjiti zbog očekivanja da gubitak izvoza iz Ukrajine neće popuniti drugi izvoznici i zbog visokih cijena.
“Izgledi za izvoz suncokretovog ulja i drugih alternativnih ulja također su neizvjesni. Glavni uvoznici suncokretovog ulja, uključujući Indiju, Evropsku uniju, Kinu, Iran i Tursku, moraju pronaći druge dobavljače ili druga biljna ulja koja bi mogla imati efekt prelivanja na palmino, sojino i ulje uljane repice, na primjer”, smatra Dongyu.
Preporuke
U preporukam, generalni direktor FAO navodi da bi globalnu trgovinu hranom i đubrivom trebalo ostaviti otvorenom, te da zemlje koje zavise od uvoza hrane iz Rusije i Ukrajine trebaju tražiti alternativne dobavljače kako bi ublažile šok. Također bi se trebali osloniti na postojeće zalihe hrane i diverzificirati svoju domaću proizvodnju kako bi osigurali ljudima pristup zdravoj ishrani.
Potrebna je i podrška ranjivim grupama, uključujući interno raseljena lica te da u Ukrajini međunarodne organizacije moraju uskočiti kako bi pomogle ljudima kojima je potrebna pomoć.
Dongyu navodi i da prije donošenja bilo kakvih mjera za osiguranje snabdijevanja hranom, vlade moraju razmotriti njihove potencijalne efekte na međunarodnom tržištu. Smanjenje uvoznih carina ili upotreba izvoznih ograničenja mogla bi pomoći u rješavanju izazova sigurnosti hrane u pojedinim zemljama u kratkom roku, ali bi podigla cijene na globalnim tržištima.
I u konačnici, potrebno je ojačati transparentnost tržišta i dijalog. Inicijative poput Poljoprivrednog tržišnog informacionog sistema G-20 (AMIS) povećavaju takvu transparentnost pružanjem objektivnih i pravovremenih tržišnih procjena, zaključio je generalni direktor FAO.
