U posljednje vrijeme, kako se ozbiljna, nauna potraga za vanzemaljcima intenzivira, i naunici sve ozbiljnije pokušavaju razmišljati izvan okvira koje nam nameće ograničeno iskustvo životnih oblika i uvjeta kakve imamo prilike vidjeti na Zemlji.
Međutim, jedno novo naučno istraživanje koje je proveo tim biologa s Oxforda pokazalo je da bi inteligentni vanzemaljci uistinu najvjerojatnije trebali biti vrlo slični ljudima.
U novoj studiji, objavljenoj u časopisu International Journal of Astrobiology, tim biologa s Oxforda nastojao je maksimalno izbjeći ograničenja razmišljanja u uvriježenim okvirima vodeći se Darwinovom teorijom evolucije kao glavnim načelom, bez presumpcije zemaljskih detalja.
Naučnici su pokušali zaključiti kako bi složenost evoluirala u zadanim okvirima prirodne selekcije. Složenost vrsta na Zemlji rezultat je nekoliko događaja koji su poznati kao velike tranzicije. Ove tranzicije događaju se kada grupa organizama evoluira u organizme višeg stupnja, primjerice kada jednostanični organizmi postanu višestanični. I teorija i empirijski podaci pokazuju da su za takve velike tranzicije potrebni ekstremni uvjeti.
U svom radu tim daje specifična predviđanja o biološkog građi složenih vanzemaljaca i daje određeni uvid u to kako bi oni mogli izgledati.
“Mi još uvijek ne možemo reći hoće li vanzemaljci hodati na dvije noge ni hoće li imati velike zelene oči. Međutim, vjerujemo da nam evolucijska teorija pruža dodatno oruđe pomoću kojega možemo shvatiti kako će izgledati vanzemaljci, a predstavili smo i neke primjere snažnih predviđanja koja možemo stvarati njime”, rekao je Sam Levin, istraživač na odsjeku za zoologiju na Oxfordu.
Istraživanje vanzemaljskog života i njegovih mogućih oblika, kojim se naučno bave astrobiolozi, važno je za uspjeh potrage za životom, osobito inteligentnim. Ako želimo pronaći vanzemaljska stvorenja te eventualno stupiti u kontakt s njima, dobro je znati što tražimo i što možemo očekivati, piše Index.hr.
U našoj galaksiji život ne bi trebao biti ograničen samo na Zemlju. Procjenjuje se da u Mliječnoj stazi ima najmanje 100 milijardi planeta od kojih bi oko 20 posto oko svojih zvijezda moglo kružiti u zoni Zlatokose, u kojoj nije ni previše hladno ni previše toplo za postojanje vode u tekućem stanju, a s time i života kakav poznajemo. Kada bi se život razvio na malenom udjelu takvih planeta, na manje od 1% od 1%, još uvijek bi ga u našem relativno bliskom susjedstvu bilo na desecima hiljada svjetova.
